.lights up for us are going to hear my prayers

Osjećam to u zraku.
Vrisak jačine! Potpomognuti bijeg moj. Tri tisuće osjećaja što se slabo vuku žilama.
-pa zadrhtim!

I ponavljam,učinit ću opet isto.
Pobjeda ti je na usnama.ali mene usrećio bi,znaš li?
Drama,ljubavi. osluhni! ne pitam.

Ovo je univerzum.hajde! -rasplini se.

i naši dodiri na svjetlu oživljenoga dana.i naši treptaji u mraku.i naše kože mirisne.i rastrgana pravila viđenja.i naše dvije,tri riječi koje potrebne su samo da bi zasitile.
Nema više jednakosti.
-jednakost je kada te gledam,stenjući izdaleka.
Jednakost su moja bedra na tvojima,i kada me voliš.
Jednakost je kada postanemo jedno,zbog požude.
Jednakost je kada te odgurnem. kada me gurneš na zid,odrješito i grubo,a mojim preponama prevlada vrućina.kada mozak izgara.
Težina.
Hrabrost.
O,volim li te!
Jedino ja mogu gledati ti oči,jedino ja mogu *da me zadovoljiš.svevremeno.nadahnjujuće!
I kada osjetim da me stišćeš.i kada koža boli od dobrote! i kada pogled uzbuđuje.
-pohota.strast.milijuni perverzija,mjesečev strah.pitanja.odgovori.pitanja.odgovori.usne!
Tvoji zubi isprepliću moje.šaraš po meni.o,jedina sam! O,najbolja sam.
Kako si samo slan... plačem.pristajem!
I kada obuhvatim tvoja leđa,gola,mokra. Vlažno je.
-zadivljena ostajem.zamišljena. izmišljam nadanja.izazovi su tematski.i tempirani.
Odviše sam živa da bih mogla umrijeti od toga. Ne,od toga se ne umire! umire život.
Promatram te.i kada si zauzet mojim dijelom,neutaživim,mističnim.otkrivaš li?jesi li zasitan?
.jesam li dobra?jesi li zasićen?
Oh,i okrećem se,snivam to.i kada me polegneš.i guraš.. i grebeš za zrak! I moliš za gole gležnjeve.i molim da grubo zaposjedneš.rasplini se mojim tijelom.
Već si u srcu predaleko... i kada su treptaji identični.
Pridržim se za rub.trgam skulpture.mirišem jastuke,nevino,sjajno. Ne plači: upirem prstima.najljepši nokti za dlanove tvoje. Nadolazi slabost.osjećam ga.udahnem ga.zažmirim videći bijeg i pobjedu.ližeš mi vrat,nepravilno,sočno,zadivljujuće! Blijede koljena.i moja sijeda kosa u primisli.
I kada upreš najdalje. Pretpostavim ljepotu.nagađam te.i gurnem.
O,pristaje. i kada podijelim ti euforiju,glasnu. Besramno.snivam obostrano.
-ne bježi od mene! Smiri me sada.počisti nered koji si napravio.
Pometi poglede.sakrij od mene svjetiljke i adrese.
Igra.poroci.briga. ljubav li je? Stopostotna.

dotakni me.osjeti me.
zareži u mene,da. podsjeti me.
pohrani me daleko u sebi,duboko pod prsima. nahrani mi žeđ,utišaj tišinu,
pusti glasno neka svira miris kože
pod usnama,
kao na ledu,u hladnoćama.
.jer nedostaješ mi.
promatram te nacrtanog,naslikanog,ocrtanog
u vlastitim agonijama čežnje
i nedolično zamišljam put koji će me jednom dovesti do tebe,
da doprem do tebe..
moji snovi,nestvarni,ako odeš,slomit će me.
a ako osjetiš,ako se zapitaš,vidjet ćeš beskraj,vidjet ćeš oči
zapisane u svemiru,
određene,programirane,prekasno ili prerano,za tugu,za tebe,za sjaj.
delirij. apokalipsa.spušta se glazba.zavjesa je strastvena,suha i predana.
o,dijelit ću ti se. -ljubav voli da je se ne iznevjeri.

kako bih ti samo željela reći sve,
objasniti svaki pokret,svaku zapitanu iluziju,
svaki svoj trzaj,
svaku potrebu,misao,vrisak,riječ,osjećaj,želju,svemoć!
-svemoćna sam kada mislim o tebi.
o,kada bih te samo mogla doticati,dostizati.
kada bih ti samo prišla i izrekla sve one riječi koje
ovdje guše me,
jedu me kanibalno,
odvijaju me neoprezno,bez premca,u bestragu,u sreći.
- ljubavna muka. izvijam se od nje,previjam se od samoće,
iščekujem dostignuće stoljeća,svijete! o,moj svijete.
tako si jednostavan,tako prostran,tako velik nadasve. *ti si moja suza.
.ti si moja koža,moj dlan kada te dotakne,nježno i bezgrešno, a iznutra izgara
ti želja i svemoć,posvemašno i neobrisivo. najtraženije!
.ti si moje rame,nježno ogledavaš se u gomilama,dobar i smion,
otkriveno pokrivaš,skriveno snivaš.znam da snivaš me.
i samo grom će puknuti da te osjetim tamo,kako spavaš,
kako golim laktovima dodiruješ dno beskraja i zapanjujuće najljepših ugođaja,
od oduzetosti.
umrijet ću od muke. i bolesno ti pogađam snove,
preživjet ću samoću,bez dodira,bez tebe i očiju tvojih,
znat ću kako dišeš i kada srce prestane kucati,
ne želim izgubiti smisao,ne želim poduprijeti *da postanem zlom
kada zagrizem u tebe,tako sočnog i najboljeg,
kada me tako tjeraš da preživim,
o,želim se nahraniti,želim biti oduzeta toplinom
i tvojim vrelim vratom,
i usnama koje ljubile bi mi čelo,
i rukama koje bi prolazile lunaparkom idiličnim,
poput pijeska bi se topile na mojim bedrima,
kao pustinja bih ostala cijela,
prolivena,razlivena,izgubljena u pokretima,tjerajući te
da me pustiš da uzdišem,
onako kako si me molio kada sam ti prekidala snove.

.ti si moja donja usna,spreman da obuzmeš,
da intrigiraš,da projiciraš misli u jedno,u jedninu,u jedno cijelo.tako iscjeljujuće.
ošamari me vožnjom života,osmisli mi ključ,
potkrijepi i kopiraj rezervu,ne gubi,ne izgubi,pobijedi me!
pobijedit ću te u igri noći,odvesti onamo gdje odlaze izgubljene
duše,od ljubavi! od euforije,od napaljenosti.
-osjećam da bih mogla krenuti.ali ne želim u snove,ljubavi.
maleni.nestao si,ostavio si me da trunem,
da se topim u mlazovima grada,
da gubim živote. nivo °swarovskih je upisan.
otpisujem,potpisujem ti radost.

i ne mislim ubrzano,ne odlučujem dvaput'.
ne pristajem na kompromise,tvoja želim biti,ne slažem se da odem,
ne odustajem od misli,od snivanja i želja,
jer hrane me.zadovoljavaju me.
i briga me za sve! ne marim za poremećeni ritam,niti za potraćen mi krevet.
dostižem smisao udaha.i lagano izdišem. a ostao si u meni.
opterećena sam osjetom,
zaprepastio me čovječji um,ne obuzdaje me pomisao,glazba se uzdiže.
.ti si moja halucinacija.
-ja haluciniram da ozdravljam,da pozdravljam osmjehe,da osjećam dodire,
prsti se gube u tami
obrubljenoj nepravilnim kvadratima.i lijepim ih jedne za druge.
obožavam mijenjati.
uživam kad me promijeniš.jer,znaš,promijenio si me,
sagledao si me iz svih kutaka sobe i presudio dobroti,aludirao si na povjerenje
i ne zamjeram ti zbog toga.znam da će proći.
naučila sam da beskraj ne umije nestati,poučio si me da ti
kucnem razmakom i linije pokažem,
svojih misli,uvjerenja i razloga.i dalje ne vjerujem da je stvarno!
-podsjetih se na sebe.
darujem ti se.tijelo moje tvoje ostaje,i nestaje za tobom,pred tobom,
pokraj mladića najljepše crne kose.
a duša. ona je nestala,ostala,postala.već odavno,ljubavi,govorim ti da te volim.

identično drhtaju mome,zbog tebe,
razmišljam sada o tebi.
.a htjela bih te sada.
-budi ovdje pokraj mene,udisaj mi dijeli,
nikada,baš nikada,ne prestaj ljubiti ruke moje,
trzaje mi broji,nabroji mi tisuću razloga ovoga dana
da ostanem svoja.
o,nisam stabilna.

i osjećam se dovoljno dobrom.

za tobom tonem,ginem za dodirom.
i kompletno sam se izgubila,
ali ne marim.

još uvijek čekam kišu,neka padne,neka me obori,
jer čekati ne mogu i
ostajati cijela. nenadmašivo!
znaš li da ne vjerujem u vječnost?znaš li da sam i sada potpuno izgubljena?
.ali pripremljena da povjerujem,od tebe.
do kostiju prepuštena tvojoj krvi,
tvoriš mi tlo,ne ostavljaš me samu,kidaš mi meso,
ubijaš mi stihove,jer svi su tvoji.
i oduzeta mi je sposobnost da ostanem jadna i tužna,
nagnao si me da pokleknem pred srećom.
obožavam kada mi odgrizeš pola bombona,odviše kiselog
da bih uopće poželjela sama uživati u njemu.
obožavam trenutke najbolje vrućine na svijetu,tamo negdje,
i to što mi činiš. . .
volim li te?
i proizvodi suze jebena moja sreća,jer sam i previše tvoja.
željela bih da me čuvaš i paziš,
zapovijedam ti nježno da vodiš brigu uvijek i neprestano o traženim
mojim osjećajima jer oni će svakoga puta
i na svaki podražaj
oslikati cijelu mene.i moje sjajne oči.
znaš li to? znam da si najbolji.

i znam da ćeš me utješiti kada ti kažem da mi je žao
što mi je obezvrijedila prijateljsku ljubav djevojka
koju sam voljela prejako i odlučno.
i znam da sada osjećaš mi suze,jer često plačem.
i ne vjerujem,zaboga,sama sebi da se usuđujem zbog nje
otuđiti od svijeta i povući sada u glazbu suzama!
ne vjerujem da je ona nešto što može spriječiti da se osjećam dobro,
kao da mi je srce slomljeno!
-kao da sam tužna.
.ali neću dopustiti da osjećam to,pobijedit ću,jer tako mi je određeno.
zar ne?

-i sada slomi me,a znam da nećeš,
oduzmi me,povedi me,odvedi me,zajebi me!
nećeš nikada,maleni,izbrisati osjećaje koje si stvorio u meni.
.želim da budeš ponosan.
jer ako te volim,a kada ja volim,to je mnogo više
nego što sam ikada sama mogla izreći...
tada je ljubav jača od mojih riječi,
iskrenija od ljepote ruže,
toliko jebeno viša od same moje pomisli da sam tvoja!
tako žestoka,nezaustavljiva.ljubav čini da znam
kako svi putujemo i kako se nas dvoje osjećajmo dobro.putujem za sobom!
-ne prestani činiti da se osjećam dobro.
jučer sam ti osjećala ponos nedopustivo blizu.
.a uživali smo.
pronalazim misli,razabirem dodire koje ti dijelim.posvemašno!
tvoje ruke. neizgovorljive su. odlomi mi dio tijela njima.sve možeš.
o,sve ti dopuštam. prepušteni postajemo.
znaš da te posjedujem. i tako sam iznova dobro.
oni osjećaji umiranja,davni,odumrli,neće više biti priznati.
jer osvježio si me.utažio si me.
volim t.o.
-ne usuđujem se izreći,
jednom daleko ili blizu.ali budem,znam da znaš.
oboji mi kosu u sivo.
trijezna sam.
pokušaj ostati sabran kada me ugledaš.
nemoj da ti odapnu misli.
volim biti lijepa.
volim te slušati i promatrati te,opsesivno ponekad,a da ti ni ne primijetiš.
govori mi,a ja ću gledati. i ne bojim se,posvuda sam,
prepuštena,nezapostavljena,ispravljena.
imaš dobar trbuh.
i napaljuješ me.

zar sam stvarno mislila da je sve to igra,
što si ti zbog mene sam?
.pogledaj kakvo vrijeme se sprema - pjevaju!
o,ma koliko sam puta gledala kad se vraćahu mladi momci
s megdana
i svaki je htio poljupcem umiti se...
[uvijek su bile tako nevine*te tvoje crne oči
k'o da nikad neće proći!
.ljubavne igre one ne vide i nikad neće moći,
sve dok samo strah ne ostane.
govorah.

dlan gori.
duša zove u nemoć,u spas!
najljepši plamen mojih svjetova,
sada me spaja,dijelove probire,i odzvanja mi
otkucaj svaki
srca svekolikoga,nadahnjujućega,
- zovu me sati.
i vraćam se.
zove me mrak za *ti,
koji si oduvijek obratio pažnju na detalje.
čine me.
i tvojom,da. -priznajem!

oko tebe šute stvari.
tvoj krevet i stol te nijemo gledaju,tek da te grubo sjećaju.
u sjenama tih vremena,slutiš moju nakanu.
rasipa se zvijezda! i pala je samo za nas.
pa pusti da ti sviram!
duša gine od tišine... i ne boj se buke.

to što svira - to su ruke.

ja sam premlada,a ti si prejak za čekanje.
miris u zraku mekan je.
.anđeli neka se odmore,a u nebeske ponore mi ćemo skupa.
otkada tvoje srela sam oči,san ove noći počinje.
-apokalipso sviraju crni i znojni anđeli.
sa cvijetom u kosi,ritam me nosi.
dobit ćeš me,koju sanjaš,
ja sam ta koju oduvijek znaš.
više nemamo želja,jer sad plovimo do beskraja!

i volim to.

udahni me kroz planine!
uh,ljubav je za nas tek počela.

euforija.
idilična,obrisiva.ali nadasve postojana!
napokon,ponovim.

ali sada zatišje.
okolina isprana riječima,suvislim
i odviše snažnim za mene.
prejake su to misli na koje se obazirem,
preteške su želje moje,
kojima želim postati *od zvjezdice.
predivni su osjećaji u mislima,
u zbiljama tako maleni.

čak i kada bih dopustila tuđim usnama da me ljube,
zbiljama i snovima,
otpustila bih sve ono živo,
ako treba i za samo jednu lijepu riječ *ti,
i da pobjegnem.

i u trenutku kada mi je nesnosno popustiti tuđim dodirima,
pohotnim,
trebala bih odapeti u magli i pomiriti se sa
vlastitom nečovječnosti.
ali ne! to ne ide tako,maleni.
ja samo odagnam pogledom,
odjebem dodirom,
razočaram ne dolaskom na dugo dogovaranu kavu.
jer ne želim.
padati i letjeti istovremeno,
s prijateljem,
bez prijateljice.
i pitam se samo kamo je nestao trud?
pod zemljom.krtice ga jedu,proždiru voljom.

odlazim doma i čekam.
- poruka na jastuku.
sretna postajem,zbog nečega
što je moglo ostati tek nestvarno,a sada može biti moje,
znam to!
no,odustati opet* .to mi daje snagu..

jer.
da ne pokvarim osjećaje.
da ne razočaram očekivanja i želje si.
da živim na ravnome tlu,stabilna.
.a tko zna kada će do mene doprijeti val.
poneki.
da me ponese.
da me spasi od ovoga.
da me osvijesti o životu i da mi kaže da to ne ide tako!

pogrešna sam.pogrešna postajem.
pogrešna ostajem.
zbog želje.
-ili zbog straha.

ali ne dajem *vam,niti ikome,
da me slome,
da me učine poželjnom,
a tada da šute.u tišini da me stvore.
da me potaknete na osjećaje,na sažaljenje,
na ljubav,
a tada da je proklinjem.

ne.

ljubav je za mene najsvetiji osjećaj,
najbolja zbilja,
najnestvarniji snovi,
najočekivanija snaga,
najljepša čovjekova vrlina.
ljubav mi je najtrajnija riječ,nikada ostavljena,
nikada neće prestati u meni.

ljubav su možda misli koje mislim ponekad
o tebi. -neostvarena.
ljubav su očekivanja koje želim osjetiti
od prijatelja.
ljubav je kada izgubiš,
i nedostaje ti.
ali želim ostati jaka.želim da me prijatelji umiju vratiti.
baš lako.na posve identičan način vremena
kada sam ih ja vraćala,svojom ljubavi.
ljubav je kada odlučim ostati svoja.
iako izgubljena nerijetko u bujicama misli,
ali samo iz razloga da ostanem ova koja jesam.
čitala sam: luđaci - umjetnici!
i priznajem,perfekcionista biti*,ne umije svatko.
željna za idiličnim.
patetična.
prezahtjevna.ali samo da bih svijet učinila boljim.
barem vlastiti.
umjetnica i slavljenica.

cijenjena,dakako.
i nitko mi neće uništiti ljubavi pojam.

oh,ja noćas samo trebam mir.
mamurna nisam.
*tražim zaborav,kao da opet peku stare rane.
- udaraš čežnju,dušo!

i brojim dane,
i jutra što dolaze,iznova umiruća,
oh,kako mirišu na tebe.
čitam poruke,dozirane su!

-kada sam bila dijete,govorila sam kao dijete.
.pri odrastanju,bivala sam.
i prestajala.
ne puštaj me,ne.
pridržite me čvrsto, i *don't let go... jer tiha sam
i bit ću
snažnija samo od onoga dana,
koji će mi donijeti radost,
da opet progledam.
pokušavati i voljeti - ne,ne ide zajedno.

.jer kada napustiš prijatelja,
zbog toga što je on napustio sebe,
ostane ti tuga,
ostane ti bijes. ostanu ti ruke
u križevima,zapetljane i ne puštane,
željne za molitvom,
a tako ohole,tako lažljive.

-i gadi mi se sve tada,maleni.

hoćeš li doći kao u bivšim predstavama,
odglumiti postojećeg i
najsnažnijeg,
primiti mi ruke i odvući u beskraj zajedništva,
obasjanoga zagrljajima tvojim na mome tijelu
i podučiti me *postati snažnija?
znam da nećeš.ne vjerujem više.

.jedino si ti u takvim trenucima,
prokletim pomalo,
znao pomoći.jedino su tvoje usne znale
izreći riječi,
razumne,drske i lijepe,
koje bi me podsjećale na jakost.
.i koje sam voljela.

oh,i ne želim da obožava moje noge.
ne dopuštam da obožava moje oči,
koje su s tobom gledale.
zbog dobrih osjećaja.

-a najgore od svega,maleni,jest saznanje
da gorim za zvjezdicom.
zvjezdica*. tako je hot,tako me pali i žari
samo svojom pojavom.
.kada ga vidim kako hodom postavlja svjetla mojim očima,
stvara se u meni vrhunac želje za njim.
ima savršene tenisice.
ima savršeno lice.
kosicu.dupe.
-prava starija verzija tebe.

i,ocrtavajući svoje suze u tuđim odrazima,
kretala sam se pažljivo,lagano,
samo da ne izgubim.

-nedovršena inspiracija. žalim za njom!

- krenut ćeš kuda god ti bilo potrebno,
u svakome smjeru u kojemu bi trebao krenuti.
nadam se da ćeš pronaći mir.
.i svakoga puta kada
počneš vjerovati
da svatko u životu ostavlja ti trag, nadam se
i molim te: otisni me u sebi.zapamti me...
ne zaboravi malenu kojoj si značio.

nakon onih silovitih trenutaka,
rekao si da si vidio sve moje riječi.
..i kako da sada nastavim?

tište me riječi u meni,
pokolebljiva sam,otpuhnuta.
.djelići sjaja.
ne mogu biti ustručavana.

- dovoljno mi predstavlja srce koje se pita:
prije trenutaka kojima prolazio si,
baš poput ispravljenih sunčanih sjajeva,
praćenih oblacima,tihim,umirućim,
jesi li ti taj koji me svakoga puta iznova
ostavi da se pitam
koji to svijet u meni otvara prozore da se povedemo?
tako čudan osjećaj.
oh. pomalo sladak,kidljiv...

rekao si da povjerujem u *biti tvoja,zaista.
.ne znaš,maleni,da bojim se
padova i postojanih kajanja
i krajeva koje sam dosegla sa sobom,
iz samoće.
o,toliko je ljudi posvuda!
a ja se gubim,i dalje oduzeta,
kao tvoja postajem.

-usput odustah od vjere u ostvarivost želja.

znaš li da si me ubo,
onako lagano i plaho,
riječima koje su mi govorile da se borim?
zar da vjerujem? u nas-u crnu ti kosu i nježne dodire?

.ma ne želim si lagati tako,ne želim opet gubiti.
pobijedi me! osmijeh tvoj.
...a tako ne želim povjerovati,maleni.
-strah.

oh,kada bi barem bila istina.

oh,kada barem ne bi bio san!

oh,kada bih te mogla ponovo pronaći.

radosti i sumnjo,kada bih barem sjela sreći na dlan.
kada barem ne bih disala za otuđenost snova,
bili bi tvoji.
*ljuljačke. bila sam tamo,gledala ti osmijehe.
oh,kada bismo barem postali sunce.
nadasve maleno,a nikada potrošno.
*kristalići - dijelila sam ti ih.radosno.

.i rekao si da poznaješ dvostruku mene.
ah,tebi sam uvijek bila neponovljiva.jedina.
-poznajem *ja. svoje i poklonjeno tebi.
čak i sada ponekad,
jer ti si jedini razumio me kompliciranu.i zanimljivu.

aaaaaaaa,suzico.
supergirl.

-ne želim njega,niti zaslužujem.
zbog *ti.
iako ću samo mišlju svojom biti tvoja,
bez nedoumica,
ali barem iskrena.

pa sama.

ajme,mali.
da znaš što sam sinoć doživljavala,
bio bi slabiji. uf.
zabio bi se u neku rupu i nebi izlazio,vjeruj mi,jer
bilo bi te sram.
- ti mi to nikad nisi uspio učiniti.
.i tako svake minute ispočetka.

*oh,maleni,plesala sam i
izdavala dušu njemu,tako lako
i onako pobjednički.
razvaljivao mi je pokrete svojima,oduzimao dah,
doslovno i najsnažnije,
vodio me kroz gomilu,ispunjavao želje,
dopuštao težnju za *uzbuđivati
i pružao *osjećati.
-nadahnjujuće,zaista.

svaka mu čast.prvi je
koji biva sposoban zapaliti me,
da bespomoćno osjećam vrućinu tamo negdje,
samo od jednog jebenog poljupca,
onako prožetog,samo na sekundu željenom stankom,
neizvjesnim pogledima iz te blizine,
požudnim,
i njegovim zaljubljenim.
.uuuuuuuuh*,kako dobro to radi.
-i to je priča,da. započeta uvijek djevojkom i mladićem
i onim stvarima
i igrama.
s njim svejedno zaigram ljubavnu.

-i kada me gledao,
jeo me pokretima,stvarao me dodirima.
oh,tako me obožava.
i tako je prokleto ovisan o mojemu biću.

.a ja ne razmišljam.

i plesala sam u mraku,u glasnoći najvjernije glazbe,
koja je stvarana da budem nezasitna,
budna,
napaljena i oživljena.
plesala sam i osjećala mu dlanove na dupetu,
tako su lako i žestoko klizili.
putovali su mojim dijelovima,a ja sam se davala
poput nedostižne želje,
napokon željna da budem ispunjena.
u plesu mi je dahtao za vratom,
njišući se,
a ja sam osjećala tako jasno,
koliko je zaljubljen i
koliko žudi.
oh,osjećala sam mu i onu stvar kako klizi
mojim koljenima.
-ali uopće nije bilo važno.
zaklecala su mi samo na pomisao.

uf,seksualnosti.

.a danas sam ko glupača jela sladoled
sa suzom u oku,sjetivši se
tebe i sebe na ljuljačkama,na suncu.
a kuda ćeš nestati?

- oh,ma ne znaš ti ništa,
maleni.

i zaista ne mogu vjerovati da ponovno
gubim sebe,tako lako i
potrošno.
oh,ali samo sam gladna za *prekrasnim,
za tako lijepim poljupcem,
koji nikada nije kao tvoj,da.

jer tvoj je bio nevin,
plah i nježan,
pomalo zbunjen,dobar poljubac. i onaj koj me napokon naučio
težiti za *osjećati,a bez ljubavi.

-čudno,zar ne?
znam.jer i ti si oduvijek čudan.
drugačiji.bolji.
prokleto bolji čovjek,
iako slab u mislima.

.a sviđalo mi se to,zaista.

i tako sada klizim vremenom,
poprilično izliječena.bolja.snažnija.
.nježnija.
pomućena pameću,njegovim dugim plavim kosama,
oh,tako prekrasnim.
-zanimljiv je.
a i ti si bio,priznajem.i priznat ću ti
da on ljubi bolje,mnogo bolje,
on teži višem.razumiješ li? on mi masira srce
i dupe istovremeno.
.i prekidam traku,stajem,gazim svako vrijeme,svaku prolaznost,
svaku mogućnost koja me tjera da učinim nešto
što bi me samu povrijedilo.
tjeram ga od sebe,a on opet dolazi.
-uf,to je tako dobro.
-znaš li se igrati tuđim srcem,tuđim usnama,
dlanovima,
pokretima,osjetima,riječima,
željama,nadanjima,osjećajima i onime što ni ne znamo da su osjećaji?
znaš li,reci mi?!
jer,vidiš,ja znam.sada,i napokon.opet.
neumorno.
samo što se ja pri tome,kvragu,igram i vlastitim bićem,
kidam vlastite osjećaje i zanemarujem vlastite misli.
-opet neumorno.

.a znam da ti to ne znaš.
jer ti si dobar.bio i ostao.
i ja sam dobra! da. -imam prekrasne oči,
najljepše trepavice na svijetu,
slatko malo dupence,a opet mekano i slasno.
taman za masirat.
-imam lijepe,male,nježne,ženske ruke,
profinjene prste,
uvijek nalakirane nokte.
-imam sise.taman za u ruku primit,
ni premale ni prevelike.onak,taman.
-imam slatke usnice,ovisne o labellima,mekane,
i *predobro ljubim.
sjećaš li se?naučila sam te.
-imam ravan seksi trbuh,lijepi strukić,
taman za dirat i mazit,jel.
-imam,također mršave,noge.male i lijepe.
taman za mazit.i ljubit.
-i prekrasnu bujnu kosu.

.e,pa vidiš što ja sve imam,a ti ne.
[.a ipak znaš vrijeme i mjesto mojih misli i redovito se pojaviš u njima.barem navečer,ako ništa drugo.
imaš i pravo vrijeme i mjesto kada da mi pošalješ jebenu poruku i pozoveš me na jebenu kavu.baš kada ne razmišljam o tebi.
i onda opet razmišljam.
i opet si jebem mater jer sam glupa.]

-a on me zna tako napaliti,zapaliti,užariti,zainteresirati.
opet nevino,na neki način.
pa me time opet podsjeti na tebe.

možda mi baš to treba.
.ne znam.
možda je to baš ono što sam željela.
*onaj jebeni djelić tebe koji nikako nisam mogla naći,
a sada ga ponovo imam.
i držim.u rukama.
i valjda ga neću pustiti.
- makar ne izgleda kao ti.nije visok i crn,
ali je prosječne visine i plav.
nema mišiće kao ti,
ali savršeno masira.
ne nosi levisove košulje,bar zasad,
ali nosi levisove traperice.
ne nosi jebeni kožni remen,
ali nosi jebenu kožnu narukvicu.

-ima najljepše ruke koje sam u životu vidjela.i osjetila,da.
snažne i muške, nježne i lijepe,
koje uvijek znaju gdje treba
dotaknuti.

zaključila sam da imate nešto zajedničko.
identično.jednako.podudarajuće.i to obožavam.
-dobrotu.

pa koga ću sanjati?

biti svoja,pokorna svojim očima,
svojemu tijelu,
vlastitoj čežnji...
*ali ja čeznem za svojim tijelom.
vidi ispod haljine.moje biće,zar ne?

-nedostaje mi vlastito postojanje.

nije strašno,ne,
i nije svaki dan.
.preživjet ću,zar ne?
oduprijet ću se,zar ne?
udarit ću bol,zar ne?

i šaputat ću mu,zar ne?
-kome?! ah,tugo..

da li da šapućem onome koji
me želi,
a meni nije lijep?
onome drugome?
trećemu?
četvrtomu?šesnaestomu?
*ili možda da šapućem
tebi,gade,
koji nikako nisi gad,zar ne?
uf,znam ja najbolje... da nisi.
.niti ćeš biti.

da li da ti šapućem u snovima?
ili u mislima?
.postani moja prava i najiskrenija želja,hoćeš li?
ponovo?

-ne.ne dopuštam to..
ti si tu, a te tvoje
crne* oči,ahh,
kao da nikada neće proći. zar ne?

ohladi me.
izbjegni me,jebemu!
-i ne gledaj me tako,kad znaššš
da za tako zvanu ljubav nema °°svarovskih.

.i opet se trošim,sve dalje,
sve nemoralnije.
-kažete mi da sam bahata.
ma nisam,vjerujte,samo nemam izbora,
nemam smisla.

od toliko ljudi što postoje,
što mi se pokazuju,..neumorno,
ne pronalazim ni najmanji djelić sjaja koji mi tako prokleto treba.

- a imao si ga samo i jedino ti.

.pa uspoređujem,
prigovaram,
zahtjevam,
osuđujete me,
a ne razumijete da mi je potrebno nešto
što bi samo malo,
barem trunkicu, podsjećalo na tebe.

.taj djelić jebeni *

*beskraju moj...
..ako ti ime izgovorim i ne zadrhtim tada,
možda si priznam koliko sam te trebala.
tek tada.
zaista...
jer tuga dolazi kasnije.

možda vam kažem sve,ali ne.
-danas još ne, jer
.to ne rade velike djevojke.

bila sam u wc-u staroga *kaffea,
koji mi se čini tako odurnim,isprobanim.
.kao da je iznošena roba.
ali to baš,da..
-to me učinilo živom.
samo na trenutak,
koji je,usuđujem se reći,
uspio potrajati
prokletih sat vremena dobroga osjećaja
*unutar mene.
moj °°fuck budie°° poslužio je svojoj svrsi,
preočito.
i nadasve zadovoljavajuće.

jesam li pogriješila trošeći se
pod tuđim tijelom
koje predstavlja varku moje boli i
čežnje
za tobom,čije je vrijeme odavno prošlo,zar ne??
-ne mislim da jesam.

.bilo je odlično!

i sada kažem: trebaš me.
ponavljam: želiš me.
šapućem: sanjaš me.
osjećam: varam sliku tvojega lica u vlastitim mislima.
znam: sve je veliki šit.
-ponekad zapnem,razmislim,pomislim,
no više ne želim.

i više me ništa ne može učiniti živom,
onako potpunom i jasnom.

razočaranja je bilo previše,tugo,
i ne dopuštam ih više.
.nećete više vidjeti,
od mene.
oh,prestat ćete me poznavati.
-ne svi,vjerojatno.hoćete li?

tko će me spriječiti?
tko će me učiniti snažnijom?
tko će me potaknuti da povjerujem u nešto?
*ma tko će mi pokazati gdje su pravi prijatelji?
znam ja gdje su moji.
-u kafani.
pijući alkoholna pića,crne kave i pušeći jebene cigarete,
koje toliko želim odbaciti od sebe
/jer želim biti jača,i od sebe,i od vas,da/,
čekaju na mene,
da mi pokažu snove,
da me ulove u njima.
.jer nikako baš nije lijepo plakati.

tada nisam lijepa.
kažu da mi je seksi frčkava kosa.
ali ja ju želim izravnati,
tada se osjećam više seksi.
kako ne razumijete?

-gdje mi je toplina?
[.što je učinila ona djevojka?
zašto je pobjegla?.]

zašto sam povrijeđena?

.i moje kiše neće prestati padati
samo u vašim snovima.
*jer ja se smiješim.
možda i iskreno,ponekad pomislim.
i molim se da ti ne zaboravim miris,
samo to.

znaš,uživala sam prošle noći,
kada sam nakon dugo vremena osjetila
tuđi kurac u sebi,
na sebi,
u rukama,
prateći njegove prste u sebi,duboko negdje,
ljubeći mu vrat,
ljubeći mu usne,
uzdišući mu u uho,
i to ga je tako napaljivalo,
dirao me svugdje ispod odjeće,
i tako je pasalo,
ljubio me strasno,
gledao nepristojno,nezasitno,
lizao,
želio...
nisam te se sjetila baš ni na sekundu,
a to je sve što sam željela.
-isprati se
u svojemu grijehu i dobiti dozu lijeka protiv
*osjećati.

-i sada sam tako,
ponovno vraćena u stvarnost,
saznajući da te je ona ljubila.
gadi mi se pomisao na tebe,s njom.

[.a svejedno ju volim,neizmjerno. djevojku.]

i dalje te trebam trenutkom,
i dalje te želim u snovima.
*oči mi se cakle,
pogledaj kako su lijepe,
to su one oči,tvoje.sjećaš se?

-boli me kurac,rekla sam.

.nedostajat će mi,da.
i umire mi nada,
samo jedna,
da se sve što želimo ostvaruje.

-i vidjet ćemo se neki drugi puta...
u nekom drugom vremenu,
u nekoj drugoj predstavi...
u nekom drugom gradu...
.čežnja će nepogrešivo i uvijek,
baš uvijek,
činiti svoje.

ulovljeni pogledi.
zadržavane riječi.
tako naše,
i tako lijepe.
*nikada izgovorene.

-a hoće li biti?
svejedno je.

ja sam unikatna,
izgubljena,slabosti...
.pomalo
ili poprilično,
snažno i neumoljivo,
pronađena u njegovim pogledima.
...i susrećemo se tako
zajedno
u našim mislima.
definiramo iluziju,
bijednu,
veselu.
...i gradimo,snago,neke nove svjetove,
tako odvojene i snažne,
ali samo prividno.
veliki su,kao da ne vrijede.
povlačimo se zajedno
svaki svojim krevetima,
svaki u svojoj željenoj samoći,
sada tako teškoj.
...i prisjećamo se zajedno,
ljepote i tuge u jednom,
radosti i slabosti poput pratilja,
topline i snijega u zraku.
*onako potiho,između naših usana,
uspjelih osjećaja i misli,
ukrašenih riječima
sreće i zanosa,
ponosa,potrebe,
osmijeha,
poljubaca na mojim grudima.

-oh,kako se dobro poznajemo...
.a nismo se zadržali na bivanju.
...tako tužno...
nepravedno.
.razočaravajuće.

prazna sam u svojoj samoći,
osjećam ga,
jako.
neprestano,
čak i kada ne razmišljam.

*svake večeri
osjetim mu miris.
i misli.
osjetim i pogledima
da me osjeća,
a tako smo nemoćni...
...i smijem se,i smijem se,i jurim nebom
išarana i obojana,
ponekad bojama tuge,
ponekad sretna i nepobjediva.

.ali kao da i dalje živim ono nešto.
...svoju snagu,hrani me njime.
i nije me više briga.
nije me briga hoće li mi biti teško,
ikada.

-produkt mojih želja
neka postanu samo
osmjesi,
nije važno da li su neiskreni.
samo se želim smijati.
ja sam supergirl.
*i ne,ja ne plačem,tugo,nikada!
lažem.
nije važno,zar ne? jer
oživjet ću.
.pomiriti se sa prokletosti svoje čovječnosti.
umijem li to?
ali ja to ne želim.
jesam li dovoljno sposobna?
-ma,da li sam uopće spremna?
...spremna na samoću,
spremna na snagu...
...spremna na uspomene,
lijepe i naše,
tako neostvarene i svježe...
...spremna na posebnost njega,
bića koje me pomalo mijenjalo,
i sada želim postati otpornija.

.ali ne na njega.
nikada...

dobro je ovako.
.ja ću biti dobro.
hoću li?
-ah,tugo,neću si lagati...
vrijeme će mi reći da li sam pogriješila...
...jesam li i ja samo jedna koja biva među gomilama?...
*znam da nisam.
= ful kul spešl za njega mala damica.
.dišem te unutra. izdišem te van.
-wiiiiiiiiiiiiiiiiiii :) . uf.

-jednom davno, da,
živjela sam u beskonačnosti
svojih smjehova.
i tako sam,
bez imalo napora,
došla do stadija
kada sama sebe prozivam zajebanom.

.prozivam ih sada
*svojim održavateljima.

pitam se već
previše noći
jesam li oličje
moralne zahtjevnosti...[?]
pitam ih,
s rukama na zidovima,
.jesam li sama?
jesam li im ikada pokazala
da sam i ja određena,
baš kao i svi oni,
da ponekad zaplačem?
smijem li, moja slabosti?
... ah, da se, tako umorna
i slaba,
bacim u njihove zagrljaje.
...da pronađem riječi
koje mi govore
da će sve biti dobro.

.i sada tako snažno želim da mi bude
dopušteno biti rečena.

-maštam o tome da budem postojana.

čak i sama u svojim mislima.
pa se pronađem u snovima,
kojima sanjam o strasti,
možda onoj koju ja
nikada
.neću imati.
... gubeći prijatelje...

i ne,
nije mi uopće potrebna
seksualna strast.
.tu i tamo itekako
jest.

moja je želja sada
okusiti
*strast življenja.
.želim se uživjeti u osjećaje.
a nisam u mogućnosti da
doživim.
da li ih sama odbacujem?
prijatelje, osjećaje.
ne, oni su
stranci
u mojim očima.
.voljeni prolaznici.
-i otkrivam u sebi nova pitanja...
kada smo započeli svoje snove?
možda onoga trenutka kada
smo otkrili
da ćemo zauvijek
biti
zapečačeni
samo na mojim dlanovima.
.mm, osjećam se dovoljno dobrom za njih.
jesam li ja uopće
stvorena
da osjećam?
.možda sam najbolja u
krivome cilju.
-oh, ne.

.počinjem se umarati od
neizricanja
svojih osjećaja.
solim zrak,
tako lagano, svojom
neizbrisivosti.

*nedostaje mi njegovo lice.
.njegova koža.
uf.
smije li me poljubiti?
sada?
-tužnu?
moj jedini miris nedokučene
radosti.

pitam se i dalje...
.jesam li omamljena gorčinom?
ali ja to ne umijem
prouzročiti.
*tako lako napuštena
u vlastitoj usamljenosti,
grebem se i trgam
za samo jedan jedini dobar
osjećaj.
zašto ne dolazi?
.zašto ga nisam stvorila?

.oh, moja utjeho...
i dalje se hranim svojom
lakom
boli i svojim
idiličnim suzama.

-a oni me i dalje imaju cijelu.
u potpunosti.

.dok se ja pohlepno
gubim u njemu,
zadržavam njegove misli.
.dijelimo toplinu.
divim se sreći.
samo mojoj i njegovoj,
nostalgično.
*njegovim dodirom
uvjerena
u bolje sutra.

...


.darujem vam na poslijetku
pokunjeno
nekoliko divnih riječi
koje me pomalu
znaju razumjeti.
.baš kao i vas.
nadam se da će biti
.pročitane.

["Naučio sam…

Naučio sam…da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo.

Naučio sam…da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.

Naučio sam…da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam…da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam…da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam…da svatko koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.

Naučio sam…da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti pripustiš.

Naučio sam…kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam…da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih možda probati pojesti.

Naučio sam…da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam…da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam…da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam…da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži li kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam…kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam…što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti."]

.opisujem to tako slasno...
kao da imamo
.tisuću razloga za ljubav.
uživala sam.
...i dalje.
obožavam ga.
-iscjeljuju me njegove oči.
svakoga trenutka iznova,
i tako neprestano,
gubim se u njegovim pogledima,
riječima,
.osjećajima.
to je moj osjećaj.
*on.
biva tako nestvarnim.
.a osjećam to.

-djevojka poput mene,
ili djevojčica,
uvijek priča i
smije se
i objašnjava i
komplicira...
neprestano, znam.
.no to sam ja... iznutra.
i nikada nisam pravila razlika između sutra
i budućnosti.
stoga, odnosim svoje snove
ljudima poput mene.

.darovala sam se voljenima.
želim i dalje znati da
je potrebno
zadržati
*taj osjećaj.
-zar ne?

želim prva pjevati
o svojoj sreći.
onako potiho.
.možda sablasno.
no, tako lijepo.
i...
tako iskreno.

.i nitko me ne zna bolje od
mene.
*oh, tako se dobro poznajem...
i tako sam dobra.
tako umiljata.
prokleto nježna.
umrijet ću za dodirima...
.zajedno želim da slomimo
ogradu
što priječi me da mu dopustim
.ljubiti me jače.
-dublje.

i nastavljam sa svojim
la, la, la, la...
-uživam u slatkoći.

i ne,
ne bojim se užitaka.
samo volim njegove riječi...
volim ih tako snažno da
si ponekad dopustim misliti
o *njemu.
-obožavam promatrati njegove ruke.
.volim kada klize mojim trbuhom,
i mojim grudima.
volim udahnuti duboko, uzbuđena
od slabosti,
a on me pita
zašto dišem tako glasno.
? .pa se pitam je li mu odgovor potreban.

razmišljam o nama.
.mmm,,
*iako se ne događa prečesto naša oaza besmisla.
.događa se, kao anđelima,
samo u trenucima kada postanem zasićena
smislom.
.nisam neprestano euforična.
vjerujem da je tako zato što
previše uživam u nama.
-i nije mi važno ništa drugo.

.sviđa mi se tajanstvenost.
*sviđa mi se i osjećaj kada se prozivam damom.
jer me tako tretira.
-trudi se umoriti noge od hodanja u svim smjerovima
.jer ja ne želim ići sama doma.

... ah.

i sada postaje sve kasnije...
.ja tipkam svoje riječi, tako neumorno.
čitke su.

.pokazat ću mu sebe.
želim igrati igru iskrenosti,
osvijetliti mu oči
i dati do znanja
da ja nikada neću biti igra.
.ja sam *neplanirana.
i sebično želim da me stisne
uz sebe,
tako jako,
da više neće imati snage
.grijati me.
no, samo na trenutak...
dok mu se toplina ne vrati.
*oh, kako volim način na koji mi oduzima dah.

-prepisujem riječi svojih misli,
utkane
na papiru prije nekoliko mjeseci.
da znate što se dogodilo.
lijena sam prepričavati.
a i odviše sretna za
.sjećanja na njega.

"Možda, kada bi tišina odagnala naš strah i naše valove nervoze, možda bih tada voljela ovaj osjećaj. Snagu moga uma krasi nedolična zbunjenost i upitna potreba za samoćom. Spasi me. Ne želim požaliti najljepših godinu dana svoga postojanja, ne želim izgubiti sve ono što me donedavno činilo bićem. Tako potpunu i snažnu, krasile su me tvoje riječi, tvoji poljupci na mome tijelu, prividno nevinome, ali zapravo toliko grešnome i ponosnome. I sada ljubiš me i ljubim te i navire mi suza, iza tvoga ramena. Lažem da si ti kriv za to, prešućujem bol u grudima. Grliš me, govoreći da sam samo tvoja, i ti moj, a ja zanemarenim otkucajima srca odbrojavam sekunde kada ću ti reći da je mome sjaju u očima došao kraj. I gledam izraze lica... Peku me dlanovi, od propale savjesti, i trčim, kružim hodnicima u potrazi za smirajem. Sanjarim danima, a noćima bdijem, gledam u zvijezde na stropu, i u nevidljivi mjesec, pitajući se jesam li zaista onoliko sretna, onako kako ti misliš. Tada shvaćam ono čega sam se oduvijek bojala. Nisam sretna. Nisam zadovoljna, i nisam upotpunjena onim tvojim lijepim riječima i neodoljivim pogledima prekrasnih plavih očiju. To su najljepše oči koje sam ikada ugledala..."

.sada mi se više sviđaju smeđe oči.
i izazovna *crna kosa.
-obožavam mu poljupce.
tako vruće...
.i nježne.

Ponekad se pitam ima li smisla
ovaj moj život.

Zar sam toliko loša
da ne zaslužujem biti željena?
Što ima u meni toliko pogrešno
da me to prokleto čekanje
sve više pretvara u
nekoga drugoga?

Postajem li loše viđenje dobrote?

Ne.
Sigurna sam.
I razočaravaju me tuđe riječi,
tuđi postupci.
Otjerana sam u kut.
Da plačem sama.
Misleći da nisam dovoljna.

Rekli su mi da nisam dovoljno dobra.
Rekli su da je moje biće samo još jedan
loš san.
Koji neće zaživjeti.
Ja sam miris dana, noću pretvaran
u vatru.
I ostaje samo pepeo.
Tako siv.
I prazan.

Moja cigareta
i ja.
Zar smo jednake?
To ne može biti.

Ne zaslužujem to.

Pomišljam na nas.
Tješim se.
Možda je ostalo još nekoliko
onih.
Zovem ih prijateljima.

A vas, utjehe moje...
Vas zaboravljam.
Niste me cijenili.
Niste mogli vidjeti da sam ja
samo još jedna malena curica,
grešna,
ali posebna.
I jedina.

Prokleto krhka.

Nije nikada bilo mnogo onih
koji su vam željeli pomoći.
Ja sam se lomila od želje,
i od nemoći,
koja nije bila poštivana.
Crpila sam iz svojega srca
posljednje komade snage
i klečala na koljenima,
nisam molila,
samo sam lutala dnom.
Da pronađem sreću.
Za vas.

Toliko sam puta bila zanemarena.
Povrijeđena.
Možda i zaboravljena.
Od vas.
Izrekli ste toliko riječi.
Učinili toliko toga,
što me boljelo.
A ja se i dalje trudim.
Za sreću.
I kako se, dovraga, usuđujete
prigovoriti?!
Kako imate obraza napisati mi,
ne reći,
da se ne trudim?!
Uvijek sam opraštala prva,
poduzimala prva,
pozivala prva,
smijala se prva,
pričala prva.
Zamislite kakav je osjećaj,
nakon svega toga,
da mi prilazite
i prigovarate,
ili samo čekate i tugujete,
očekujući da ću ja opet
prići prva.
Ovoga puta ja čekam
da se meni priđe.
Čekam riječi koje mi kažu
da vam je zaista žao.
Čekam da mi pokažete ljubav,
koju sam jedino ja uvijek znala
pokazati,
i za koju se nitko nikada
nije morao truditi.

Pa se pitam i dalje,
zar sam toliko glupa?
Zar je moguće da ste vi tako
jebački slijepi
da to nikada niste vidjeli?
Više ne vidite dobrotu.
Tužno, zar ne?

Jebo me bog glupu, jer vjerujem!
Svakim danom sve više
se nadam
da ću možda jednom poživjeti zaista sretno.
Onako iskreno.
Bez misli koje sada mislim.

Da vi ne zaslužujete BITI.

Jesam li sretna?
Jesam.

Promatram maleno dijete.
Lizalica u ruci.
Šarena.
Poput duge.
Trči i lovi rukama sve ono nedostižno.
Osjećam se baš tako.
Iako ne umijem tako odlučno pružiti ruke u nebo
i skidati zvijezde,
ili se smijati suncu,
kao da ne postoji ništa drugo.

Ne želim još jednom proživjeti ove, tako pogrešne, dane bez
svoje ljubavi.
Ne želim osjećati ljepotu sunca,
ako me ne krasi
njegov topao dlan.

Tijelo koje leži kraj mene.

Ne želim pasti u more
i utopiti se u dubini snova, tako jakih,
koji zovu u život.
Bez njega.

Sreća.
To je moj alibi.
Moja obrana od suza.

Još uvijek živim pomalo bolno.
Bole me riječi one koja mi je jednom značila čak i previše.
Ponekad.

Pa uzimam škare i režem zrak, polako i precizno.
Ljutim se, možda iz očaja.
Ili zbog nemoći.
Proklinjem sve.
I drapam.
Čupam.
Trgam ga, bijesno.
Sve dok ne nestane.
Dok se netko ne prestane gušiti u suzama.

I volim svoj život.

Ne znam zašto ga uništavam
udahom dima
ili gorkim gutljajem.

Paše mi to.
To je moj lijek, uz kojega uspijevam učiniti
sve, baš sve, što želim.
To su detalji koji me čine svojom.
Vjerojatno lošijom.
Ali samo prividno.

Shvaćam mnoge stvari koje prije nisam znala.
Cijenim dobrotu, a dajem je uvijek.
Sve dok ne nestane.
Strast me prati.
I voli.

Postala sam redovna članica svjetske grupe
iskusnih.

Htjela sam kokice.
A što sam dobila?
Libido.
I jedan hamburger u Mc'Donaldsu.

Ne žalim se, bio je fin.

Gorila sam od vrućine među nogama.

Kada je zavukao dlanove u moje ljubičaste gaćice,
osjetila sam neobuzdanu želju
da se privinem svojim bokovima uz njegove.

Ljubio me strasno.
I nesigurno.

Nisam razumjela što želi.
No, pogled mi je rekao sve.

Izgarao je od želje da me ima.
I da ga imam.
Zamišljala sam zidove svoje, još uvijek dječje, sobe.
I u njima fatalne zvukove moje uživljenosti.
Tek pokoji prigušeni uzdah,
koji tako nježno teče kroz njegove usne i putuje mi do vrata.
Prema uhu.

I opet me ljubio.
Primio me snažno.
A ja sam noktima urezivala pustinju na njegovim mokrim leđima.

Navečer sam gledala televiziju.
Spas za one otjerane od života.
U ovom slučaju, za mene.
Na jednom programu policijska sranja.
Na sedmom emisija o jebenom cvijeću.
Na dvadeset i trećem kurva se gleda u ogledalo i mijesi si sise.
Odmah sam se sjetila one koja si je nabijala bananu u pičku.

Blago njima.

Ja ću biti bolja od njih.
Neću mijesiti sise jer ih nemam,
a bananu neću nabijati u pičku.
Nabit ću si ananas.

Blago meni.

Volim ga.
I volim biti njegova mala ljepotica...

Prizvuk slabosti.
Osjećaj gađenja.
Suplementarni oblici u mome pogledu.
Siluete upitnih ljudi.
Mreža laži obavila je moj obris.
Kao sjena u tami.

Palim cigaretu, njima u čast.
Jer su podle.
I tako prokleto nepodnošljive.
Barem mi se tako čini.

Da sam barem sanjala...

Boli me ovo malo mjesto, gdje je sve nepravedno.
I ljudi su lažni.
Ne postoje.
Sigurna sam.

Nitko nema srca.
Samo upitne udubine duše.
Nemaju želje za svojim životom.
Vole tuđi.
Ili žele...
Ne znam.

Riječi su mi nairitirane,
oči umorne od plakanja,
ruke suhe od samoće,
usne blijede od čežnje za njim,
a duša razočarana.

Gledala sam jučer u zvijezde.
Nisu bile tako lijepe.
Od one noći...
Kada me ljubio stranac.
I kada me nepoznati dotaknuo,
a ja sam se tresla od jada
jer moja ljubav nije bila kraj mene.

I sada ništa drugo nije važno.
Samo ja i on.

I, molim vas, ne govorite.
Ne recite mi što trebam činiti.
Ne stavljajte mi riječi u usta
i postupke na dlanove.
Ne odlučujte umjesto mene.
Nikada više...

Nikada.

Vi ne znate razumjeti.
Niti procijeniti što je ljubav.
Vjerujte mi, ne znate.

Ne poznajete ljepotu dodira.
Ni riječi.

Ostavite me samu sa svojom tišinom.
U glazbi...
Ne želim nikoga uznemiriti.
Želim biti smirena.

Sama u dimu.
I u mirisu alkohola.
To mi je utjeha, dok čekam da se vrati.

No, ni tada neću prestati.
Kraj je predalek za mene.

Zatvaram vrata sobe,
otvaram prozor i puštam The unforgiven od Metallice.
Glasno.

Poližem cigaretu i palim ju
onim upaljačem kojeg mi je dao...
Da ga čuvam kod sebe, dok se ne vrati.

Pijem cedevitu od limuna, uz ukradenu rakiju.
Uz to tabletu protiv kašlja
i jedan Lupocet.
I jednu kontracepcijsku.

Dobro mi je.

Dok čekam da se vrati...

Još jedna izgubljena duša.
Krećem ispočetka.

I bojim se.

To nitko ne vidi.
Ne prepoznaju me.

Iako stojim uspravno i pomalo sam sretna,
slomljena sam.

Naučila sam voljeti na teži način.
Nikada nisam znala živjeti nepovrijeđena.
Ne znam ni sada.
Ali ustrajem.

Ustrajem pružiti osmijeh.
Svakome.
I zaista je iskren.
Ali još uvijek zaboli... onako neprimjetljivo...
Samo me takne, polako i prolazno.
Pa zaboravim, tek na trenutak.

Upoznat ćete me.
Znat ćete.

Jer ja sam tu, vaša.
I njegova.